Translate

14. 2. 2013.

Ortomolekularna medicina-"Za svaki lek koji pomaže čoveku, postoji prirodna supstanca sa istim efektom" Pfeiffer zakon










Ortomolekular je termin koji potiče od grčke reči orto, što znači ispravno ili desno i molekul, što je najjednostavnija struktura koja ima osobine jedinjenja. Bukvalno, znači tačan ili ispravan molekul. 

Molekularni biolog Linus Pauling, prvi je konstruisao i upotrebio ovaj termin 1968.god u svom radu "Ortomolekularna psihijatrija" u časopisu "Nauka". 
Ortomolekularna medicina opisuje praksu, prevenciju i tretmane u lečenju bolesti, obezbedjujući telu optimalne količine supstanci, koje su inače prirodne za telo. Cilj je povratiti optimalno stanje tela,ispravljajući nedostatke i disbalanse zasnovane na individualnoj biohemiji, koristeći prirodne supstance u telu kao što su vitamini, minerali, amino-kiseline, mikroelementi i masne kiseline. Ključna ideja je da genetski faktori odredjuju osim fizičkih osobina i biohemijske procese u organizmu. Biohemijski procesi imaju značajnu genetičku predispoziciju kod bolesti tipa ateroskleroza, rak, šizofrenija, depresija.

Pionirima ortomolekularne medicine nije bilo lako, jer su konstantno dokazivali ono što je u konfliktu sa konvencionalnom medicinom i farmacijom. Svoja saznanja o ishrani, suplementima su primenjivali i na sebi. Svi su doživeli duboku starost,  uz konstantan rad u oblasti medicine i publikovanje naučnih radova.


1994 god. u Vankuveru, Kanada, osnovano je Internacionalno udruženje za ortomolekularnu medicinu.Cilj je dalje širenje svesti o značaju ove prakse u očuvanju zdravlja i ujedinjenje rada onih koji su aktivni na ovom polju. Društvo edukuje profesionalce i objavljuje benefite i praksu ortomolekularne medicine kroz publikacije, konferencije i seminare.

Ortomolekularna društva aktivna su u Kanadi, Australiji, Brazilu,Nemačkoj, Francuskoj, Danskoj, Indiji, Italiji, Japanu, Koreji, Meksiku, Holandiji, Španiji, Švajcarskoj, Engleskoj, USA, Alžiru.

 Lekari i naučnici, koji su aktivni u ortomolekularnoj medicini imaju drugačiji pristup pacijentima od konvencionalne medicine. Osnova je holistički pristup, gde se svako posmatra kao poseban spoj biohemijskih procesa organizma i sposobnost ljudskog tela da se odgovarajućom ishranom, suplementima i detoksikacijom dovede do samoizlečenja.


Kroz istoriju se potvrdjivao stalno, značaj ishrane zarad optimalnog zdravlja. To je isticao još Hipokrat pre 2500 god. Otkrića  u Egiptu, koja nas vraćaju 5000 god. unazad ukazuju na primenu specifične ishrane kod raznih stanja.


Prva naučna shvatanja o značaju ishrane, datiraju iz 18 veka u radu Rene de Reaumura, za koga se vezuje početak istraživanja digestivne hemije.


Prvi koje je ukazao na direktnu vezu bolesti i nutrijenata bio je lekar u Britanskoj mornarici James Lind. On je otkrio da mornari na dugim putovanjima bez upotrebe citrusnog voća dobijaju simptome tipa: krvarenje desni, gruba koža, slabljenje mišića, sporo zarastanje rana, što je tipično za skorbut. On je dokazao 1757 god. u prvom kontrolisanom medicinskom ekspirimentu, da kada su mornari snabdeveni citrusima tipa limun, pomorandža, preventira se skorbut. Danas se zna da je skorbut posledica deficita vit. C.


Christiaan Eijkman1858-1930, Danski lekar je otkrio 1893 god. da zbog ishrane bazirane na poliranom pirinču nastaje bolest beri beri, što je eksperimentalno dokazao, izazvavši je kod ptica. Otkrio je vit. B.


Max Gerson, 1881-1959, zastupao je stav da se rak može lečiti nutrijentima u kombinaciji sa detoksikacijom.(vidi post Gerson)Značajan deo njegove terapije bio je i svež sok od povrća. Njegova terapija je pre svega metabolička sa ciljem budjenja organizma da se sam leči.


William Mc Cormick, M.D. 1880-1968 , preko 50 god. lekar u Torontu, je pionir u otkriću da osiromašeni kolagen zbog nedostatka vit. C uzrokuje razna bolesna stanja, sve do kardiovaskularnih bolesti i raka. On je klinički i laboratorijski dokazao da jedna cigareta neutrališe 25 mg. vit. C. 


Albert Szent Györgyi PhD,1893-1986, Madjarski lekar,koga je zanimao hemijski sastav biljaka, i to onaj sastojak koji je imao efekat odlaganja oksidacije, kao kod tamnjenja parčeta isečene jabuke. Tvrdio je da je to misteriozni vitamin koji postoji i u šargarepi i pomorandži. 1933 god je izolovao supstancu koju je nazvao ascorbic acid, što znači kiselina koja preventira skorbut. 1937 god. dobio je Nobelovu nagradu za otkriće vit. C.Za vreme II sv. rata, život mu je bio ugrožen od strane nacista, ali ga je spasila Ruska armija. 1947. god odlazi u SAD, gde radi u biološkoj laboratoriji u Woods Hole, Massachusetts. 


 Roger Williams1893-1988, još jedan od pionira ortomolekularne medicine. Profesor hemije, otkrio vit. B 5. Po Wiliamsu, prateća teza nutricionizma je da nutritivna mikrosredina svake ćelije našeg tela je od izuzetne važnosti za zdravlje i odbranu od bolesti.


 Cornelius Moerman,1893-1988, Holandski lekar, postojan u svom opozicioniranju kolegama. Pre II sv. rata izneo je tezu da tumor nije lokalnog karaktera već poslednja faza pogoršanja stanja celog organizma. Kao i da je odgovor na ovu bolest jačanje imunog sistema, gde centralnu ulogu ima ishrana. Tvrdio je na osnovu eksperimenata koje je izvodio na golubovima, da je tumor poremećaj metabolizma, nastao zbog nedostatka joda, limunske kiseline, gvoždja,B vitamina, sumpora, vit. A,D, E  i C. Osnovu Moerman terapije čini pravilna ishrana i dodatak suplemenata.


1933 god. Wilfred 1907-1982 i Evan 1905-1978, Shute, su bili prvi koji su upotrebom velikih doza vit. E lečili bolesti srca. U to vreme, 40-tih, bez znanja o slobodnim radikalima i antioksidantima, to se smatralo najgorom prevarom. Ipak je njihova upornost zarad dobrobiti pacijenata, izazvala interesovanje i kod drugih naučnika. Danas se sve više priznaje značaj vit. E u prevenciji kardiovaskularnih bolesti.


 Dr. Frederick Klenner, 1907-1984, bavio se istraživanjem značaja vit. C. Prve velike doze davao je sebi. 1950 god. je krenuo sa dozama od 100 gr. dnevno. Dokazano je delovanje kod polio pacijenata, ali je rad ignorisan jer je otkrivena vakcina. Tvrdio je da doze moraju biti visoke da bi ispoljile dejstvo u borbi protiv virusa i bakterija.


Irwin Stone, 1907-1984, biohemičar,koji je Linusa Paulinga upoznao sa vit. C, poslavši mu svoj rad, takodje je uzimao visoke doze vitamina. Jedan od argumenata koji je iznosio u prilog tome da doze trebaju da budu više, bazirao se na životinjama i njihovoj moći da sintetišu ascorbate i da su to količine proporcionalne težini i kad bi se prevele na čoveka iznosile bi od 2000 do 20 000 mg. dnevno. Zaključio je da čovek pati od deficita ascorbate u krvi i tkivu.


Carl C. Pfeiffer ,1908-1988,

"Za svaki lek koji pomaže čoveku, postoji prirodna supstanca sa istim efektom" Pfeiffer zakon. Značajan je njegov rad u tretmanu šizofrenije.

Linus Pauling,1901-1994, (vidi post Svemoćni vit. C)Prvi je upotrebio termin u svom delu "Ortomolekularna psihijatrija", gde je govorio o tretmanu za mentalne bolesti, obezbedjujući optimalnu molekularnu sredinu za mozak, optimalnim koncentracijama prirodno prisutnim u telu. U svojim istraživanjima daleko ispred svog vremena, što se i danas potvrdjuje.


Dr. Josef Issels,1907-1998 ,čiji rad vuče korene iz nemačke tradicionalne prirodne prakse. Mnogi pacijenti oboleli od raka su mu  se obraćali, te je jedan od njih otvorio i privatnu kliniku. Verovao je da je tumor poslednji stadijum oštećenja imunog sistema, koji je kreirao sredinu za rast istog. Isticao je da ljudsko telo ima potencijal samoizlečenja. Što je potvrdjivao svojim radom sa najtežim pacijentima uz odgovarajuću ishranu, suplemente i detokcikaciju. 


Dr. William Kaufman,1910-2000.,prvi je doktor koji je u lečenju pacijenata primenjivao mega doze vit. B3 tj. niacina u visini 5 000 mg. dnevno, podeljeno u više manjih doza i time dramatično poboljšao i povratio pokrete kod artritičnih pacijenata. 1949 je objavio knjigu "The Common Form of Joint Dysfunction",objavio je detalje o tretmanu niacinom u kombinaciji sa vit. C, roboflavinom, thiaminom, sve u velikim dozama. Opisao je i kako nutrijenti pomažu i kod deficita pažnje, tj. poremećaja hiperaktivnosti.


Emanuel Cheraskin, MD,DMD, 1916-2001.

"Zdravlje je najbrži rastući neuspešan biznis u zapadnoj civilizaciji."
Na University of Alabama School of Dentistry bio je decenijama, šef katedre oralne medicine. Prvi je prepoznao i isticao da oralno zdravlje, pokazuje i zdravlje tela.Napisao je preko 700 naučnih članaka, osam knjiga i bestseler "Psihodijeta:hrana kao ključ emotivnog zdravlja". Dobar govornik, uvek je isticao značaj saznavanja vrednosti ishrane i suplemenata.
" Čovek je biće zavisno od hrane. Ako ga ne hraniš, umreće. Ako ga hraniš nepravilno, deo njega će umreti."

David Horrobin,MD,PhD, 1939-2003. Jedan od najoriginalnijih umova svoje generacije, studirao je fiziologiju i posebno se bavio istraživanjem masnih kiselina i njihovim derivatima u bolestima. Posebno je bio fasciniran ulogom lipida u bolestima. Rad u Keniji imao je za posledicu knjigu 2001. "Ludilo Adama i Eve", koja je 2002 ušla u uži krug za Avantisovu naučnu knjigu godine. U njoj iznosi da je šizofrenija bila evolutivna prednost i da se njeni geni kreću kroz opštu populaciju. Osnivač je i bio urednik foruma Medicinske hipoteze. Izdao je preko 800 naučnih radova. Bio je savetnik i predsednik Udruženja šizofreničara Velike Britanije. 


Dr. Humphry Osmond,1917-2004 Istaknut je njegov rad sa šizofrenim pacijentima, kojima je davao velike doze niacina od 17 000 mg. dnevno, što je 1000 puta više od RDA i u sadejstvu sa vit. C pokazalo se da nisu toksični, za razliku od lekova. 1968. Isprovociran radovima ovog naučnika, Pauling je došao do zaključka da te supstance, inače, normalno prisutne u ljudskom telu, a zaslužne za zdravlje i život, zaslužuju posebno ime u odnosu na uobičajene lekove i rešio je da ih nazove ortomolekularne. Dr. Osmond je decenije proveo radeći u psihijatriji i baveći se naučnim istraživanjima. Popularna štampa ga pamti kao tvorca termina "psihodelik"


Hugh Riordan MD 1932-2005. Izuzetno uporan u stavovima vezanim za ortomolekularnu medicinu. Poigrao se sa zakonom, kad je u bolnici lečio pacijente visokim dozama vitamina. Pobedio je. Prvi je demonstrirao upotrebu visokih doza vit. C kod teško obolelih. Bio je u uredjivačkom odboru časopisa ortomolekularne medicine, kao i u upravnom odboru Internacionalne šizofrenija fondacije.


Abram Hoffer MD,PhD1917-2009. Doktor, medicinski istraživač i pionir u lečenju bolesti vitaminima. Pet decenija je praktikovao ortomolekularnu medicinu. 1952. sa kolegama je razvio poseban način tretiranja šizofrenije, koji je uključivao biohemijske hipoteze. Koristili su niacin i vit. C. To je bio prvi sistematski pokušaj upotrebe visokih doza vitamina terapeutski. 1955. je otkrio da niacin snižava holesterol.


Cilj teksta je informisanost, a ne lečenje. U slučaju bolesti konsultujte se sa svojim lekarom.


Izvori: 


www.orthomed.org
Orthomolecular.org

2 коментара:

  1. Pozdrav,
    Gdje mogu izvrsiti savjetovanje U vezi da lijecenjem sizofrenije ortomolekularnim pritupom.

    ОдговориИзбриши
  2. Izvinjavam se što se nisam ranije javila. Oni su aktivni u USA. Možete pokušati kontaktirati putem sajta
    http://orthomolecular.org/resources/omns/index.shtml
    Sve najbolje

    ОдговориИзбриши