Translate

31. 1. 2013.

Zašto starimo ?




"Kada bih imao i sto godina, moj najbolji dan, uvek bi bio sutra."
                                                                        Pablo Neruda

Mediji nas, gotovo svakodnevno, bombarduju informacijama, koje su od značaja za zdravlje i produženje života. Počev od ishrane.Tako  se savetuje mediteranska ishrana, pa makrobiotička, veganska, pa treba piti vino, ali zna se koliko. Po najnovijem, pet čaša vina od 200 ml.(upozorenje za one koji vole čaše veličine krigle) u toku sedam dana. Glasni su i oni koji kažu jedna čašica žestokog, ujutru, ispere sve.Jesti ribu dva-tri puta nedeljno, ali voditi računa, jer i mora su zagadjena, pa je ta ista riba puna teških metala, pogotovo skuša i tunjevina, koje se inače posebno preporučuju zbog omega-3 masnih kiselina, a ti, teški metali, deluju negativno na naš nervni sistem, na plod i decu. Onda preporučuju omega masne kiseline iz biljnih izvora.A oni isto mogu biti zagadjeni herbicidima, pesticidima, u zavisnosti od zemljišta, recimo u Banatu i olovom i arsenom. Jedni kažu meso nije dobro, prepuno je hormona, kao i mleko. Pa, dobro, mislim,za mleko može biljna zamena. Kažu odlično je bademovo i pirinčano.(vidi "Pitam se, pitam). Čekam da izbace na tržište,sintetičko meso. 



 Holandski stručnjaci su razradili tehnologiju pravljenja veštačkog mesa u laboratoriji, od matičnih ćelija životinja i već su krenule priče o tome da će ono biti zdravije, jer će biti eliminisane masnoće, mikroorganizmi, a biće dodati zdravi nutrijenti. Osim toga, biće i jeftinije. Svakako, ovo meso koje danas jedemo, biće dostupno malobrojnoj eliti, koji verovatno, za razliku od nas ostalih, ne brinu o svom zdravlju. Ovo podstiče Pokret za zaštitu životinja. Smatra se da će doći do porasta izgradnje stanova u gradovima, jer će farmeri ostati bez farmi i posla.  A ima i onih koji misle da će to uticati i na opstanak ovih životinjskih vrsta. Dok se drugi bave idejom da je hrana budućnosti, jedno vreme su to bile alge, a sad su na tapeti insekti, koji inače i jesu poslastica na Dalekom Istoku. 
Pa, soja je dobra , a onda i nije. Svinjska mast za prženje je bila dobra, pa nije, pa sad su opet aktuelna mišljenja da i nije da nije. Vegetarijanci tvrde da ljudsko telo fiziološki nije sazdano da vari meso zbog dužine creva. Treba imati pet obroka u toku dana, pa ne jesti posle 18:00. Ili posle 20:00? Pa, kako sve to uklopiti u sopstveni radni dan?Vrh svega toga je ponuda raznih prirodnih i hemijskih suplemenata.



 I gle čuda, svi ti instant praškovi, sve te tablete, bilo da se rastvaraju ili ne, pa kapsule, pa najnovije, sa odloženim dejstvom, tj. postepenim rastvaranjem, radi bolje iskoristljivosti, pronadjene su da bismo ojačali naša energetska polja, kao magičnim štapićem, njima brisali sve što ne valja, počev od bora, pega, bolova, gde god se pojavili. U svoj toj zbrci, mi, konzumenti, zaboravljamo na konzervanse koji su u njima, a isto tako nezdravi. A onda, nešto tiho, ali ipak čujno, pojavljuju se informacije o tome da i ako unosimo sve to, naš organizam nije takav da sve to primi, iskoristi, obradi ili šta već.  Sve to, meni, liči na teritoriju bez šerifa, a sa puno zamenika.

Osećati se što duže mladim i pre svega biti zdrav, jeste prioritet. Ali, po staroj "ne goji se prase uoči Božića",  time se treba baviti čitavog života, u ciju "bolje sprečiti nego lečiti". Pronaći sopstvenu, formulu za dobro fizičko i mentalno zdravlje. Nekako, to duhovno zdravlje je i dalje, pomalo, u zapećku. Mada, se danas, čuje da je stres okidač za razne bolesti. Pa, bavite se  onim što volite, okružite se ljudima koje volite. Uz današnji tempo, često zaboravljamo na one male, svakodnevne stvari koje su u stvari začin života. Ta svakodnevica je sve što imamo. Carpe diem (iskoristi dan). Nije lako, ali jeste isplativo. Na kocki je samo naš, sopstveni život.

Nije naodmet, pročitati i ovo.
Genetska programiranost vezana za dužinu života je različita kod živih bića. Tako, jastozi tokom celog života rastu ili korali žive dokle god im odgovara sredina u kojoj su. Meduze mogu nakon odredjene starosti da se vrate na embrionalni nivo i to i više puta tokom života jedinke.
U vezi čoveka, jedan od naučnih stavova je da je predodredjen da traje dok traje njegovo reproduktivno doba, a da posle prirodu ne zanima šta se dešava. Primer je holesterol koji je u periodu rasta organizma i reproduktivnom dobu, glavna gradivna materija svih ćelijskih membrana, a koji se u toku dana unese u količini od oko 3 gr. Po prestanku rasta, problem je što se i dalje sintetizuje u toj količini, te se taloži u ćelijskim membranama i zidovima krvnih sudova. Posledica toga je sužavanje krvnih sudova i ishemija tj. smanjena prokrvljenost tkiva, što se odražava na  stanje organa i zdravlje. Dakle, u kasnijim godinama života se okreće protiv čoveka.
Starenje se može posmatrati na fiziološkom, ćelijskom, genetičkom, evolutivnom nivou.
Fiziološki, na nivou celog organizma, starenjem upravljaju hormoni koje kontroliše centralni nervni sistem, tj. mozak. Posebno mesto ovde zauzima insulin koji u isprepletanosti sa ostalim hormonima, odredjuje reproduktivno zdravlje, a zatim i u sprezi sa holesterolom, hipertenzijom, aterosklerozom utiče na imunitet, stanje krvnih sudova, nastanak kancera i dr. Postoji stav da smo stari onoliko koliko su nam stari krvni sudovi. Što manje plaka na njima, to bolja prokrvljenost svih organa, a samim tim i njihovo bolje funkcionisanje.



Na genetičkom nivou, ako se starenje posmatra kao gubitak fizioloških funkcija, onda je to uzrok bolesti u poznijim godinama. Danas postoji baza o stotinama otkrivenih gena koji utiču na starenje čoveka.
Na ćelijskom nivou starenje se odnosi na sposobnost ćelije da apsorbuje ili izbacuje ono što se unosi u organizam. DNK je najosetljiviji deo ćelije.
Postoji Telomere teorija. To su završni delovi hromozoma koji imaju ulogu očuvanja kompaktnosti, ali se tokom redovnih ćelijskih deoba skraćuju i gube i da je to uzrok starenja. Naše ćelije se obnavljaju iz adultnih somatskih i stem ćelija. Ćelije umiru programiranom ćelijskom smrću ili nekrozom. Oba načina su u genetskom kodu.
Nauka, danas, može da utiče na ciklus ćelije, jer su pronadjeni geni koji produžavaju životni ciklus iste, ali se to odnosi samo na jednostavna bića, tipa gliste ili gljivice.
Velika pažnja se poklanja regeneraciji tkiva i organa.
Stem ćelije su posebna priča, gde se in vitro, matične ćelije mogu razviti u nova tkiva i organe. Pitanje je: kako dirigovati stem ćelijama u samom organizmu in vivo?
Važan je projekat "Ljudski genom", koji ima za cilj da dešifruje  genetske informacije skrivene u svakom od nas. Postoji više od 1800 naslednih bolesti zbog neke mutacije u genima. Izdvojena je grupa mitohondrijalnih bolesti kao što su neurodegenerativne tipa Alchajmer, Parkinsonova bolest, bolesti vezane za ishranjenost tkiva kao dijabetes, distrofija mišića. Tako da dalji razvoj medicine, prevencija (pravljenje genetskih mapa, unapred utvrdjivanje bolesti i predupredjenje istih ) i  lečenje će uticati i na životni vek.



Danas izračunat prosečan životni vek kod Srba iznosi 73,7god. U svetu je 77 god. Ima porodica, iznad ovog proseka, sa dobrom genetikom, čiji članovi dožive duboku starost. Ima 90-godišnjaka, vrlo aktivnih u društvu i u sticanju novih znanja.U poslednjih pola veka, životni vek je produžen za 10 godina. Postoji jedan kontinuitet u rastu dužine života, počev od industrijske revolucije 19 veka, što se vezuje za bolji standard, razvoj medicine...
Trenutna procena maksimalnog života čoveka je 120 god. Ovde je vrlo bitno da osim dužine života, akcenat bude na kvalitetu.
Svakako na zdravlje, time i na starenje, utiče i sredina u kojoj živimo, hrana koju jedemo, kao i stres, koji ima moć okidača za raznorazne bolesti.
Na starenje organizma utiču slobodni radikali. Oni su oko nas, a i u nama. A to  su štetni hemijski spojevi koji prirodno nastaju kod metaboličkih procesa, pa i od kiseonika koji udišemo, kao i od proizvoda intoksikacije creva i izazivaju štetu ćeliji i tkivu u kome nastaju. Zato sportisti, koji zbog fizičkih napora unose više kiseonika, izraženija je oksidacija, moraju da imaju posebno dopunjenu ishranu radi sprečavanja prevremenog starenja organizma. Takodje, slobodni radikali, nastaju unosom nezdrave hrane, (nitrati, nitriti, pesticidi, herbicidi ) i životom u zagadjenoj sredini, elektromagnetna polja, radioaktivna zračenja, smatraju se krivcima za mutaciju DNK. Da bi se slobodni radikali držali pod kontrolom u organizmu mora postojati odgovarajuća količina antioksidanasa. Pod uticajem slobodnih radikala dolazi do oksidacije koja izaziva starenje organizma i pogoršavanje postojećih bolesti. I u organizmu zdrave osobe se stvaraju toksična jedinjenja,  pre svega u crevima, gde nesvarena hrana truli i vri i ti produkti se apsorbuju u krv i tako utiču na čitav organizam. 



Kad je u pitanju hrana  značajno je svakodnevno unositi antioksidanse putem voća i povrća. Njima su bogatije namirnice intenzivnijih boja, jer se nalaze u pigmentima. Od izuzetnog značaja su vit. A, E, C, cink, selen, koenzim Q10, gde se u istraživanjima pokazalo da imaju pozitivno dejstvo na snižavanje šećera, masti, holesterol, pritisak, elastičnost krvnih sudova.
Koenzim Q10 je prirodno prisutan u mitohondrijama ćelije, koje su centar za proizvodnju energije i njeno korišćenje u metaboličkim procesima. Sa godinama, njegova koncentracija opada i zato je važno unošenje u organizam. .Štiti od kardiovaskularnih bolesti. Glavni izvor su sardine, skuše, kikiriki, orasi, susam.
Betakaroten daje narandžastu boju voću i povrću, pa ga ima u kajsijama, breskvama, šargarepi, bundevi. Štiti od UV zračenja, utiče na zdravlje kostiju, kože, zuba. On je provitamin vit. A i najbolja forma za njegovo unošenje.
Vit. A je neophodan za stvaranje kolagenih tkiva u fazi rasta, za normalnu funkciju epitelnih ćelija, za normalnu funkciju štitne žlezde, varenja, prevenciju od oboljenja očiju, utiče na imunitet.
Glutation je mali molekul koji se nalazi u svakoj ćeliji, pa i u ćelijama imunog sistema i osnovna uloga mu je borba protiv slobodnih radikala. Izuzetno je značajan za zdravlje svake ćelije, te i jetri pomaže u odstranjivanju unetih otrova. Smanjuje štetno dejstvo zagadjene sredine i antikancerogen je. Ima ga whey proteinu,u lubenici, grejpfrutu, narandži, jagodama, karfiolu, brokuliju, spanaću, belom luku, paradajzu.
Likopen je karotenoidni crveni pigment i nalazi se pre svega u paradajzu, narandžastom grejpu, papaji.Apsorpcija likopena je maksimalna u gustoj supi od paradajza sa dodatkom maslinovog ulja, kao i u prelivu od paradajza na pici.Harwardska studija je pokazala značaj likopena u prevenciji od tumora prostate,u količini od 6,5 mg. dnevno.
Kvercetin je antioksidans flavonoid koji ima antiinflamatornu ulogu, antihistaminik tj. ublažava alergijske reakcije, vazodilatatorsku ulogu tj. utiče na zaštitu krvnih sudova jer povećava njihovu elastičnost i time utiče na regulisanje pritiska, regulisanje šećera, antireumatsku,kao i antikancerogenu. Ima ga u crvenom luku, jabukama i to pre svega crvenim, kupusima, brokoliju, crnom vinu.
Vit. C je moćan antioksidans, značajan za imunitet i posebno za zaštitu od kardiovaskularnih bolesti.Organizm čoveka nije sposoban da ga sam sintetizuje pa mora da se unosi i to putem svežeg voća i povrća.Ima ga u : u paprikama, spanaću, kupusu, agrumima, bobičastom voću. Termičkom obradom se uništava.
Resveratrol je jedinjenje otkriveno 1976 god. u vinovoj lozi. Najviše ga ima u pokožici zrna groždja. Štiti od kardiovaskularnih bolesti. U istraživanju 2003. grupa naučnika sa Harwarda ustanovila je da aktivira  protein SIRT 1, za koji je u prethodnom istraživanju utvrdjeno da je odgovoran za očuvanje zdravlja ćelija i dugovečnost. Prema najnovijim rezultatima preporučuje se čaša vina pet dana u nedelji.
Vit. E je u stvari grupa vitamina tkzv. tokoferola i tokotrienola. Štite kožu od UV zračenja, štite ćelije od slobodnih radikala. U kombinaciji sa selenom ima izrazito zaštitnu ulogu.Zaustavlja proces preranog starenja kože i tkiva. Nalazi se u orasima, suncokretu, bademu, hladno cedjenim uljima, kao što je maslinovo, u spanaću. Naziva se i vitaminom mladosti.

Uzevši u obzir sve napred izneto, uz genetiku takvu kakva je, ono na šta možemo odmah od ovog časa da utičemo je pre svega hrana koju jedemo, jer tako unosimo preko potrebne vitamine i minerale, a pre svega neophodne antioksidanse. Možemo pokušati da smanjimo nivo stresa bavljenjem nekom fizičkom aktivnošću, boravkom u prirodi, druženjem sa dragim ljudima, čitanjem omiljenog štiva, slušanjem muzike... Pri tom ne treba zaboraviti ni mentalnu aktivnost za koju su dobra vežba ukrštene reči, igranje šaha, kvizovi...Pa i prijava na neko kviz takmičenje. Zašto da ne? Treba se i igrati.

Нема коментара:

Постави коментар